Kanonizacija

Kanonizacija je postupak kojim se neka osoba proglašava sveticom ili svecem u katoličkoj crkvi. To je formalni čin u kojem se potvrđuje da je osoba postigla svetost i da je dostojna štovanja i molitve vjernika. Kanonizacija se provodi nakon detaljne istrage života, čudesnih događaja i često nakon dužeg vremenskog razdoblja nakon smrti osobe.

Proces kanonizacije u katoličkoj crkvi uključuje nekoliko koraka. Prvo, obavlja se lokalna istraga o životu i svetosti osobe koja se želi kanonizirati. Ako se smatra da je osoba živjela sveto i ispunjavala sve kriterije, njezino ime se predaje Vatikanu. Tada se provodi detaljna istraga na razini Katoličke crkve koja uključuje proučavanje pisanih dokaza, svjedočanstava i bilo kakvih čudesnih događaja pripisanih osobi.

Nakon završetka istrage, papa može proglasiti osobu blaženom, što znači da je dobila pravo na štovanje u ograničenom području ili određenoj skupini vjernika.

Povijest kanonizacije

Evo kratkog pregleda povijesti kanonizacije u katoličkoj crkvi:

• Rani kršćanski period: U ranim danima kršćanstva nije postojao formalni postupak kanonizacije. Vjernici su štovanje prema svetim osobama prakticirali lokalno, na temelju popularnosti i pobožnosti prema određenoj osobi.
• Rane martirologije: Tijekom 2. i 3. stoljeća, crkva je razvila martirologije – popise mučenika i svetaca koji su dali svoj život za vjeru. Ovi popisi bili su poznati lokalnim crkvama, ali nije bilo formalnog postupka kanonizacije.
• Razvoj kanonizacije: Tijekom 10. i 11. stoljeća, proces kanonizacije postao je formaliziran i pod nadležnošću pape. Papa je preuzeo ulogu u potvrđivanju svetosti i štovanja određenih osoba.
• Proces kanonizacije: U 12. stoljeću, kanonizacija je postala strože regulirana. Postupak uključuje istragu o životu, pisanje teološkog mišljenja, razmatranje čudesa pripisanih osobi i obično čekanje određenog vremenskog razdoblja nakon smrti prije nego što se postupak pokrene.
• Bulom Inocentija III. (1200.): Papa Inocent III. formalizirao je proces kanonizacije bulom pod nazivom “Vox in Rama”. Ova bulom je utvrdila da samo papa može proglasiti nekoga svetim.
• Procesi kanonizacije: Kroz povijest su se razvile različite faze procesa kanonizacije. To uključuje lokalnu istragu, beatifikaciju (proglašenje blaženim) i kanonizaciju (proglašenje svetim) koja se obavlja na razini Vatikana.
• Promjene u 20. stoljeću: U 20. stoljeću, papa Pio X. skratio je vrijeme čekanja nakon smrti prije nego što se može pokrenuti postupak kanonizacije. Također je promijenio neke druge aspekte postupka kako bi ubrzao proces.
Važno je napomenuti da je postupak kanonizacije u katoličkoj crkvi evoluirao tijekom stoljeća i da su se pravila i zahtjevi mijenjali. No, glavni cilj kanonizacije ostaje priznanje svetosti i dostojanstva neke osobe u crkvi.

Koraci za proglašenje osobe svetom:

Ovaj obred označava završetak dugotrajnog postupka istraživanja, proučavanja i razmatranja koji potvrđuje svetost i izvanredne kreposti osobe.

Evo općeg pregleda koraka u obredu proglašenja svetim:

1. Odobrenje pape: Nakon temeljitog istraživanja života, kreposti i čudesa koja su pripisana osobi, papa donosi odluku o kanonizaciji.
2. Pisana deklaracija: Papa izdaje službenu deklaraciju koja proglašava osobu sveticom. Ova deklaracija poznata je kao “bulom” (bulla canonizationis) i obično sadrži informacije o životu i djelima svetca.
3. Svečana ceremonija: Obred kanonizacije često se odvija tijekom svečane mise, obično na Trgu svetoga Petra u Vatikanu. Tisuće vjernika iz cijelog svijeta okuplja se kako bi svjedočilo ovom događaju.
4. Čitanje biografije: Tijekom obreda, biografija svetca čita se ili se iznosi njegov životopis, istaknuti trenuci njegova života i njegove kreposti.
5. Formalno proglašenje: Papa formalno proglašava svetca tijekom obreda. To obično uključuje izgovaranje riječi poput “Proglašavamo blaženim/svetim X.”
6. Ekumensko značenje: Kroz kanonizaciju, crkva prepoznaje da je svetac uzor vjere i moralnosti te ga postavlja kao posrednika između vjernika i Boga.
7. Štovanje i molitve: Nakon kanonizacije, svetac postaje predmet štovanja i molitvi katolika širom svijeta. Vjeruje se da svetac može posredovati za molitve i da može pružiti duhovnu podršku.

Tko može nazočiti kanonizaciji?

Kanonizacija je javni događaj u Katoličkoj crkvi, stoga u teoriji svatko može nazočiti kanonizaciji. Međutim, stvarna fizička prisutnost na ceremoniji može biti ograničena zbog praktičnih razloga kao što su prostor, sigurnost i organizacija događaja.

Kanonizacije često privlače tisuće vjernika iz cijelog svijeta, a mnogi od njih putuju u Vatikan kako bi prisustvovali svečanom obredu. Ovisno o veličini i važnosti kanonizacije, može postojati procedura za prijavu i dobivanje ulaznica za sudjelovanje.

Najpoznatija mjesta za kanonizacije su Trg svetoga Petra u Vatikanu i bazilika svetog Petra. Međutim, kako bi se osiguralo da događaj protekne glatko i sigurno, Vatikan obično organizira posebne mjere sigurnosti i kontrolira pristup ljudima koji se žele pridružiti ceremoniji.

Osim toga, kanonizacije se često prenose putem televizije, internetskog prijenosa i drugih medija, tako da vjernici širom svijeta mogu pratiti obred i sudjelovati duhovno, čak i ako nisu fizički prisutni.

U svakom slučaju, ako netko želi prisustvovati kanonizaciji, najbolje je provjeriti službene informacije i upute koje pruža Vatikan kako bi se informirao o datumu, vremenu, mjestu i svim relevantnim detaljima.

Postoji li poseban dan ili određeni kalendarski dan na koji se moraju dogoditi kanonizacije?

Nema određenog kalendarskog dana na koji se moraju dogoditi kanonizacije. Kanonizacija može biti obavljena u bilo koje vrijeme tijekom godine, ovisno o procesu istraživanja i donošenja odluke u vezi s konkretnim svetcem.

Međutim, kanonizacije se obično planiraju kako bi se dogodile tijekom vjerskih proslava, posebno za svetce koji su posebno povezani s određenim datumima ili blagdanima. Na primjer, kanonizacije svetaca koji su bili blisko povezani s Isusovim životom ili s posebnim trenucima u kršćanskoj povijesti često se planiraju da se podudaraju s odgovarajućim vjerskim proslavama.

Katolička crkva obično objavljuje datume kanonizacija unaprijed, tako da vjernici mogu pratiti i sudjelovati u svečanim događajima. Ovi datumi mogu varirati od godine do godine, ovisno o procesima istraživanja i odobrenjima koja su potrebna za kanonizaciju.

Sve u svemu, iako nema posebnog stalnog kalendarskog dana za kanonizacije, crkva se trudi planirati ih kako bi odgovarale vjerskim i liturgijskim kontekstima.

Što je ekvivalentna kanonizacija?

Ekvivalentna kanonizacija (ili “ekvivalencija kanonizacije”) je koncept u Katoličkoj crkvi koji se odnosi na slučajeve kada se osoba formalno proglašava sveticom bez provedbe uobičajenog procesa kanonizacije. Ovaj koncept se primjenjuje na svetce koji su prethodno bili štovani i priznavani kao svetci od strane vjernika, ali nisu prošli kroz sve formalne korake kanonizacije.

Ekvivalentna kanonizacija ne znači da su standardi svetosti sniženi ili da su standardni postupci zanemareni. Umjesto toga, to je priznavanje da su neki svetci već stekli ugled svetosti i štovanja među vjernicima prije formalnog kanonizacijskog procesa.

Ovaj koncept može biti primijenjen kada se radi o svetcima koji su živjeli u davnijim vremenima, kada formalni postupci nisu bili tako strogo regulirani kao danas. Također se može koristiti kada je svetost osobe bila očita i javna te kada je štovanje tog sveca već postojalo među vjernicima.

Ekvivalentna kanonizacija nije uobičajena praksa i primjenjuje se rijetko, ali je važno razumjeti da je to priznanje da svetost nije uvijek ograničena formalnim postupcima.

Koliko je svetaca kanonizirano u jednom trenutku? Postoji li maksimum?

Nema strogog ograničenja koliko svetaca može biti kanonizirano u jednom trenutku. Kanonizacija svetaca se obično odvija u grupama, posebno kada je riječ o mučenicima koji su zajedno patili i umrli zbog svoje vjere. Međutim, može se dogoditi da se istovremeno kanonizira samo jedan svetac, posebno ako se radi o osobi koja je imala značajan utjecaj na Crkvu i vjernike.

Katolička crkva pažljivo razmatra svaki slučaj kanonizacije, proučavajući život i kreposti svetca, čudesna djela koja mu se pripisuju, kao i njegov utjecaj na vjernike. Postupak istraživanja i provjere za svakog kandidata za kanonizaciju može potrajati dugo vremena. Stoga, iako ne postoji strogi maksimum za broj svetaca koji se mogu kanonizirati u isto vrijeme, odluka o kanonizaciji donosi se pažljivo i temeljito.

U nekim slučajevima, posebno kada se radi o sve većem broju svetaca koji su bili blisko povezani s određenim vremenima, Crkva može organizirati masovne kanonizacije, gdje se više svetaca proglašava svetima u istom obredu. Primjer za to su kanonizacije svetaca koje su se dogodile tijekom pape Ivan Pavla II. ili masovna kanonizacija mučenika tijekom povijesti kršćanstva.

Konačno, broj svetaca koji se kanonizira u jednom trenutku ovisi o više čimbenika, uključujući pažnju koju crkva posvećuje svakom pojedinom slučaju i složenost istraživanja svetosti svakog kandidata.

Saznaj više: Beatifikacija