
Izvor: trskivrh.eu
Crkva sv. Marije Jeruzalemske na Trškom vrhu
Arhitektura i Prostorna Organizacija
Barokna crkva ponosi se svojim karakterističnim longitudinalnim tlocrtom s eliptičkim proširenjima na bočnim stranama i slavolucima koji odvajaju brod od svetišta i pjevališta. Ova crkva spada u skupinu onih koje su nastale pod utjecajem ovalnih rješenja štajerskog baroka.
Na pročelju dominira konveksni zvonik natkriven lukovicom, a oko crkve se proteže cinktor - trijem s pedeset kamenih stupova oblikovan u osmerokut, u čijim dekorativnim kulama s lukovicama su smještene manje kapele.
Iako su podaci o graditelju crkve nepoznati, Ivan Kukuljević je na osnovu neidentificiranog izvora crkvu pripisao Josipu Javorniku. Danas se vjeruje da je njen arhitekt Josef Hoffer, mariborski majstor čije su slične kreacije pronađene širom Hrvatske i Slovenije. Svojom ambijentalnom slikovitošću, crkva predstavlja jedno od najkvalitetnijih ostvarenja barokne arhitekture u Hrvatskoj.
Daljnji povijesni izazovi i čuda
Krajem 16. stoljeća, Nin je pretrpio dodatna razaranja tijekom Ciparskog rata, no unatoč tome, kip Gospe od Zečeva je preživio i prenesen u Nin. Tijekom Kandijskog rata, Nin je ponovno bio uništen, ali svetkovina je uspjela preživjeti, postavši simbol otpornosti i zahvalnosti.
Unutrašnji Dekor: Zidne Slike i Inventar
Unutrašnjost crkve, bogato oslikana 1772. godine od strane Antona Lerchingera, obiluje dekorativnim slikama s figuralnim prikazima. Na svodu i lukovima broda dominira prizor Uzašašća Marijina, okružen prozorima koji prikazuju scene iz Starog zavjeta.
Glavni oltar, rad Philippa Jacoba Strauba, nosi Marijin kipić donesen iz Jeruzalema 1669. godine. Na vrhu oltara je Bog Otac s anđelima, dok su po stranama postavljeni kipovi Marijine rodbine, sv. Dominika i sv. Terezije. Inventar crkve također uključuje vrijedne primjere crkvenog namještaja, kao što su polikromirani i marmorizirani ormari.
Orgulje: Antonius Römerovo Djelo iz 1763. Godine
Jedan od najvažnijih elemenata crkvenog interijera su orgulje, koje je 1763. godine izgradio Antonius Römer, dodajući time poseban pečat ovom baroknom svetištu.